Hę, hę

Jęja žį er ég mętt aftur, ég fór ķ ljósin og freyšibašiš en gerši ekki meira af žvķ sem ég var bśin aš plana,“žegar ég kom śr bašinu leiš mér eitthvaš svo furšulega, skildi ekki hvaš var aš gerast meš mig, svo bara allt ķ einu fann ég bara ęluna gjósa upp og hentist inn į kló og skilaši klósettinu žvķ sem ég hafši lįtiš ofan ķ mig žann daginn. Svo lagšist ég upp ķ rśm og steinsofnaši, svaf langt fram į kvöld og vaknaši žį bara nokkuš spręk. Fékk mér aš borša og drekka, ég var brjįlęšislega žyrst. Ég held aš žetta sé ekki annaš en įlag, andlegt įlag sem aš mér gekk, svei mér žį. En žaš fer nś allt saman aš lagast, ekki nokkur spurning, ég ętla aš koma mér ķ koju aftur og gį hvort ég get sofnaš aftur.

Góša nótt og sofiš rótt.


« Sķšasta fęrsla | Nęsta fęrsla »

Bęta viš athugasemd

Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband